Fra Marijan je rođen u Lipnu, župa Grljevići kraj Ljubuškog, 18. kolovoza 1912. od roditelja Andrije i Delfe Brkić r. Prskalo. Krstio ga dan kasnije u Čerinu fra Ilija Rozić. Obitelj Brkić doselila je u potrazi za boljim uvjetima života u Lokve kraj Varvare 1909. Završio je osnovnu školu u Čerinu te Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1925. – 1931., 1932. – 1934.), gdje je maturirao 21. lipnja 1934. U Franjevački red stupio je 29. lipnja 1931., kada je na Gorici kraj Livna, pred provincijalom fra Marijanom Marićem, obukao franjevački habit i umjesto krsnog imena Jakov uzeo redovničko – fra Marijan. Pred provincijalom Marićem položio je na Gorici 30. lipnja 1932. i prve zavjete, a doživotne pred provincijalovim delegatom fra Bonom Ivandićem u Sarajevu 1. srpnja 1935. Na filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu upisao se 18. rujna 1934. i završio deset semestara (1934. – 1939.). Vojni rok služio je u Kosovskoj…

Svećenički rad fra Marijan je započeo kao župni vikar u Zenici (6. svibnja 1939. – 30. svibnja 1941.) i Vitezu (30. svibnja 1941. – 27. listopada 1941.). Budući da je bio okretan, praktičan i marljiv, već je u dvadesetdevetoj godini života imenovan župnikom u Osovi i ondje ostao nepunu godinu dana (27. listopada 1941. – 1. rujna 1942.). Nakon ramske tragedije, paljenja crkve 13. srpnja 1942. te ubojstva župnika i gvardijana fra Julijana Jurkovića između 14. i 17. srpnja 1942., zatvaranja i ubojstva župnog i samostanskoga vikara fra Viktora Sliškovića 16. ili 29….

Provincijsko glasilo Bosna srebrena piše kako su njih dvojica 11. studenoga 1942. došli u Ramu „da postradalom narodu pruže vjerske utjehe, te su dne 15. XI. držali misu nakon duljeg vremena.“ U fra Mladenovu opširnom izvještaju Provincijalatu o stanju u Rami isto glasilo donosi: „Gvardijan Lucić došao je tamo prvi put 5. XI. [1942.] na zgarište crkve i razvaline samostana. Narod je duševno ubijen, bijedan. Kad su vidjeli svećenika, plakali su od ganuća. Gvardijan i župnik za sada stanuju u jednoj sobici. Kuća [samostan] nema ni pr…

Od 49 godina svoga svećeničkog života fra Marijan je gotovo polovinu proveo na Šćitu. U Provinciji je uživao velik ugled i povjerenje. Bio je poznat ne samo kao dobar i savjestan pastoralni radnik nego i kao snalažljiv graditelj. Volio je svoj redovničko-svećenički poziv, provinciju, ramski samostan i sve ljude u Rami. Kao stariji fratar na Šćitu bio je od velike koristi. U kući je poticao na rad, red i molitvu, a s narodom se ophodio vrlo lijepo. Po naravi temperamentan i dinamičan, kad bi neki posao bio pred njim, nije ga ostavljao za kasnije. U svojoj revnosti više je letio nego hodao. Dok je obnavljao cr…

Izvor: Fra Tomislav Brković, “Franjevci iz Rame. Leksikon članova Bosne Srebrene 1557. – 2020.”