Toma Marković, isusovački svećenik, je istaknuto ime među hrvatskim etnografima i etnolozima. Rođen je 26. veljače 1894. u Livnu.

Pohađao je gimnaziju u Travniku, a studirao filozofiju i teologiju u Innsbrucku i Enghien (Belgija), gdje je diplomirao. Nakon toga je studirao etnologiju i romanistiku u Zagrebu od 1923. do 1926. godine.

Zaređen je 1925.  Radio je kao profesor u Travniku i Sarajevu, te je bio kustos u Zemaljskom muzeju. Posebno se posvetio proučavanju običaja bosansko-hercegovačkih Hrvata.

Pisao je različite radove za različite publikacije, a zaslužan je za osnutak Misijske zbirke u Zagrebu 1930. godine. Nakon napuštanja Hrvatske 1945. godine, boravio je u Rimu, a potom preselio u Venezuelu.

U Venezueli je bio aktivan u mnogim organizacijama, bio je duhovnik, osnivač Hrvatskoga Caritasa i radio s iseljenicima. Bio je poznat kao vedar čovjek sklon šali, ali i talentiran klasičar.

»Naš čovjek u Venezueli«

Objavljivao je radove u različitim publikacijama, a bio je i jedan od prvih suradnika »Hrvatske revije«. Bio je poznat po svojim istraživanjima narodnih običaja i umjetnosti.

Toma Marković je umro 6. veljače 1970. u Los Tequesu, a sahranjen je u Caracasu. Njegov život i djelo zaslužuju da budu kritički istraženi i objavljeni.

Glas Koncila

Izvor: ( relax-portal.info / Hum.ba )