Vedrana Šimić, izvanredna profesorica na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu, dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta, debitantica Opere HNK u Zagrebu, solist nekoliko Simfonijskih orkestara diljem svijeta, dvostruka dobitnica nagrade „Štefanija Lenković“ HNK u Rijeci, suradnica HRT-a…
U subotu, 1. lipnja, u dvorani ispod Franjevačkog samostana, u 19h će se održati koncert klasične glazbe, naslovljen „Hrvatska vokalna lirika“. Uz Vas, nastupat će i Milan Lucić, doktor glazbenih umjetnosti iz oblasti klavira na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Sarajevu. Vedrana, koje skladbe ćemo imati priliku čuti?
– Skladbe hrvatskih skladatelja od Zajca, Hatzea, Gotovca, Berse, Cipre, Matetić-Ronjgova, Lhotka-Kalinskog, Odaka, Vučića, a na tekstove nekih od najvećih hrvatskih književnika, kao i narodne poezije…
Dobitnica ste brojnih prestižnih nagrada. Kako su Vas one profesionalno izgrađivale, koju biste osobito izdvojili?
– Velika satisfakcija je primiti nagradu struke i publike za svoj rad. Teško mi je izdvojiti jednu, jer je svaka došla u svoje vrijeme i određeni period mojega umjetničkog djelovanja i svaka od njih me potaknula na daljnji rad i usavršavanje.
S kojim ste sve Simfonijskim orkestrima nastupali kao solist? Kakva su Vaša iskustva u takvim izazovima?
– Nastupala sam uz brojne profesionalne orkestre u regiji (Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Sarajevska filharmonija, Riječka filharmonija, Beogradska filharmonija, Simfonijski orkestar Crne Gore i drugima), simfonijskim orkestrima u Brazilu (Brasilia i Curitiba), kao i orkestrima opernih kuća u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ukoliko se bavite ovim pozivom, onda je to naša svakodnevica, a prethodi joj dugogodišnje školovanje i priprema. Opernom i koncertnom pjevaču je poseban izazov pjevati ispred više desetaka instrumenata, a bez mikrofona. Obično su orkestri do 60 svirača, no, imala sam priliku izvoditi Straussovu Salomu (finale) i sa 120 orkestralnih glazbenika (Brazil) i 100 njih, također Salomu, povodom 130 godina HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci. Posebno iskustvo i veliki izazov za svakog solista. Količina zvuka koju su proizvodili je bila impozantna. Tada je presudna „hladna“ glava, kao i prijašnja iskustva na sceni, iako sam tada na prvim probama pomislila kako mi ništa neće pomoći, bez obzira što sam bila jako dobro pripremana i upozoravana s čim ću se susresti, no, dok to sami ne čujete i ne iskusite, zapravo ne možete niti zamisliti. To je i rijetkost, toliki orkestar, tako da sam baš počašćena da sam imala u više navrata priliku…
Izvor: ( tomislavcity.com / Hum.ba )