Dunja: Ubili su mi supruga, ranili sina, molim bilo koga za bilo kakvu informaciju

Svake godine u isto vrijeme Dunja iznova ponavlja svoju tešku i mučnu priču, te apelira na nadležne istražne organe u Mostaru da ulože napore i otkriju ubojicu

Piše: D. Lukić

mostar@dnevni-list.ba

Neki dan obilježeno je 21 godina od ubojstva Smaila Hrnjičića u Mostaru i ranjavanja njegovog sina Armena. Ubojice, kao i nalogodavac tog zločina nikada nisu pronađeni, a istražna aktivnost se čini minimalnom, osim supruge pokojnog Smaila, Dunje Hrnjičić.

Svake godine u isto vrijeme Dunja iznova ponavlja svoju tešku i mučnu priču, te apelira na nadležne istražne organe u Mostaru da ulože napore i otkriju ubojicu.

– Dana 28.2.2024. se navršava 21 godina od smrti mog supruga Smaila. Ubili su ga u njegovim najboljim godinama, dok je bio pun energije i entuzijazma, radeći naporno da izdržava svoju obitelj, izjavila je Dunja Hrnjičić za Dnevni list.

Dunja se s tugom prisjeća svemu što je prethodilo ubojstvu…

– U predratnoj firmi ‘Elektrohercegovina’ više nije bilo mjesta za njega iako je bio izuzetno dobar majstor i visoko cijenjen. Nakon što su preživjeli logor, Smail i sin Armen otišli su u Njemačku na inzistiranje Dunje. Dok su bili tamo, primili su puno pomoći od divnih ljudi iz udruženja Evangelističke crkve, za što je Dunja zahvalna. Nakon Smailove smrti, najmlađu kćerku su uzeli, školovali i magistrirala je, a danas živi i radi u Njemačkoj. Ja sam ostala kako bih mogla pomoći sinu i nekim članovima obitelji, iako sam izgubila svoj stan. Sve ove patnje kroz koje sam prošla, rat, logor, borba za preživljavanje, daleko od djece i supruga, ništa nije bilo tako strašno kao vijest o neočekivanoj smrti supruga i teškom ranjavanju sina, nastavlja pričati Dunja i dolazi do najtežeg dijela svog života.

– Budući da je bio izuzetno precizan i pedantan, Smail je krenuo provjeriti stan i uzeti alat i radnu odjeću. U tom trenutku kad je podigao ruku, bomba koja je bila ispod eksplodirala je, a kasnije se otkrilo da je bila bez osigurača koji nikada nije pronađen. Smail je preminuo na licu mjesta, a sin je teško ranjen. Zahvaljujući liječnicima, sin je preživio ali posljedice još traje. Trauma je ostala u cijeloj obitelji, kaže Dunja.

Teški trenuci

Dunja otkriva i sukob između policije hrvatske i bošnjačke nacionalnosti koji se dogodio odmah nakon Smailove smrti.

– Istražitelji su čak sugerirali da je Smail sam postavio bombu, što je bilo zaista razočaravajuće za mene, dodaje ona.

Kroz sve ove godine, Dunja je izgubila povjerenje u institucije koje ne pružaju nikakvu nadu da će slučaj biti riješen.

– Obišla sam mnoge institucije, domaće i strane, ali sva obećanja su ostala neispunjena. Iako je predmet vraćen na kantonalni nivo kao neriješen slučaj, 21 godina kasnije, nema traga ubojici. Ovo predstavlja sramotu za pravosuđe. Molim sve koji imaju bilo kakve informacije o ovom slučaju da se jave Tužiteljstvu, čak i anonimno, zaključuje Dunja Hrnjičić.

Izvor: ( dnevni.ba / Hum.ba )