Ovih ljeta navršile su se četiri godine od odlaska na ‘veliki odmor’ Hajre Gromilića.

Otišao je 17. svibnja/maja 2020.

Milan Đuran, Hajrin dugogodišnji drugar i prijetelj, tada je napisao:

Otišao je prijatelj svih ljudi: odličan prosvjetni radnik, novinar, pisac, planinar, erudita, ljubitelj prirode i nadasve dobar čovjek. Da mogu na njegov mezar odnio bih buket runolista sa Troglava.

Sofija Brko: Učitelj moga muža, vridan čovik, škola i oko škole sve u cviću. A sad katastrofa, sve zapušteno.

Hajro je imao više talenata, o svakom bi se moglo i dalo opširnije govoriti i pisati. No ovdje ću se ukratko zadržati samo na jednom.

Hajrudin Hajro Gromilić pisao je izvrsne novinske reportaže. Napisao ih je mnogo i jedan veći broj ukoričio u knjigu Šahovska partija života. Na promociji te knjige (prije 12-13 god.)

imao sam ulogu moderatora i evo šta sam tada zapisao/rekao:

Hajrudin Hajro Gromilić.

Skulptura je postavljena na veliku potkovicu / grif rađenu od livanjskog kamena, a potkovice na kopitima pravljene su od granita i pričvršćene kamenim čavlima.

Na postolju su još neki detalji, male enigme, svojstvene ovom neimaru. Svoju enigmatiku Faraon rado objašnjava posjetiocima. Jedan detalj na postolju objašnjava ovako: „Ovo je minijatura konja, a ona je zaštitni znak Ferarija. Moj poslodavac Dalibor Vukoja vozi ferari.“

Skulptura konja, kao i ostala Faraonova djela, potvrđuju preciznost, upornost i nesvakidašnji talent ovog neimara. S njom se u propanj podiže naše divljenje i ushićenje.

Rapko Orman