Svetu misu na uočnicu Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velike Gospe predvodio je fra Branko Radoš, svećenik na misiji u Luzernu. Uočnica je započela molitvom devetnice na Martića križu, nakon čega je uslijedila molitva krunice kroz ulice grada. Na vanjskom oltaru slavljena je sveta misa, a na kraju je blagoslovljeno mnoštvo djece. Tema posljednjeg dana devetnice bila je „Nada uskrsnuća i nebeske slave“.
Fra Branko je u propovijedi govorio o Božjoj jednostavnosti, podsjetivši na susret proroka Ilije s Bogom, koji se nije objavio u silnom ognju i vjetru, nego u blagom lahoru. Istaknuo je kako Bog ne dolazi među ljude kroz spektakl, nego se daruje u jednostavnosti – od rođenja u Betlehemu do svoje prisutnosti u hostiji. „Svemogući Bog ne silazi među nas ljude u grmljavini, u nekom spektakularnom događaju, nego ulazi među nas rađajući se kao dijete“, kazao je fra Branko, naglasivši kako Sveto Pismo pokazuje da Bog svoju veličinu često objavljuje upravo preko jednostavnih i običnih ljudi.
Posebno je istaknuo radost zbog velikog broja djece na svetoj misi te pozvao roditelje da ih nastave dovoditi Gospi i svojim primjerom pokazivati vrijednosti vjere, svetosti obitelji i braka. „Svojim primjerom pokažite im što je svetost vaše obitelji, vašega braka, posla kojim se bavite. Tada se ne bojte. Ono što Bog dotiče, to ne može ostati bez ploda“, poručio je.
Govoreći o Blaženoj Djevici Mariji, fra Branko je podsjetio da je ona samu sebe nazivala službenicom Gospodnjom. U očima tadašnjih ljudi bila je obična djevojka, no upravo je njezina skrovitost i poniznost učinila njezin život velikim pred Bogom. U tom je kontekstu upozorio na današnji mentalitet koji čovjeka potiče da bude viđen, uspješan i okružen materijalnim dobrima. „Činjenica je da više imamo, ali smo manje zadovoljni i zahvalni“, kazao je, naglašavajući kako Crkvu i danas posebno čuvaju ljudi čija je vjera skrovita – oni koji svakodnevno mole i prebiru krunice. „Ne treba se bojati za našu budućnost, ne treba se bojati ni za našu Crkvu, ni nevolja, ni poteškoća, pa ni skandala, dok god je onih koji skrovita srca mole“, istaknuo je fra Branko.
Govoreći o Marijinu životu, naglasio je kako su njezino služenje i prihvaćanje Božje volje u skrovitosti bile temeljne oznake njezina života. Upozorio je da se vrijednost života ne mjeri samo uspjesima, karijerama i javnim priznanjima, nego i malim, svakodnevnim djelima ljubavi koja često ostaju neprimijećena – osmijehom, spremnošću pomoći drugome i vjernim izvršavanjem vlastitih obveza. „Sve su to ona mala, skrovita djela o kojima nitko ne piše“, kazao je, ističući da upravo svetkovina Velike Gospe svjedoči o vrijednosti takva života.
Osvrćući se na 800. obljetnicu preminuća svetoga Franje, fra Branko je istaknuo kako je upravo Franjo snažno živio Marijin vapaj: „Neka mi bude po tvojoj Riječi“. Opisao ga je kao čovjeka molitve koji nije prvenstveno molio da mu život bude lakši ili udobniji, nego da može osjetiti Kristovu ljubav i biti što sličniji Njemu. Fra Branko je podsjetio kako je molitva promijenila svetoga Franju – od bezbrižnog i lakomislenog mladića postao je čovjek potpuno predan Bogu. Njegovi su život i molitva bili toliko sjedinjeni da su njegovi biografi zapisali kako Franjo nije samo molio, nego je „bio molitva“.
Sveti Franjo taj je put izrazio potpunim predanjem Bogu riječima „Bog moj i sve moje“, poručio je fra Branko, zaključujući propovijed pozivom da i današnji vjernik kroz Marijin primjer i Franjinu jednostavnost traži svoj put prema Kristu.
Objava Uočnica Velike Gospe u Posušju pojavila se prvi puta na Posušje.info.