Šezdeset godina od mature nije mala obljetnica. Zapravo, rijetki je dočekaju, a još je rjeđe obilježe zajedno sa školskim kolegama. Upravo zato posebno je vrijedno okupljanje treće generacije maturanata duvanjske Gimnazije, koja je jučer u ugodnom ambijentu restorana Europa u Tomislavgradu proslavila nevjerojatnih 60 godina od završetka srednjoškolskog obrazovanja.
Za stolom se okupilo šest nekadašnjih maturanata – Iva Karan, Ružica Marjanović, Stana Mihovilović, Ivan Radoš, Berislava Drmić i Semka Dizdar. Generaciju, rođenu poglavito između 1946. i 1948. godine, činilo je ukupno 49 učenika, a prema dostupnim podacima danas ih je živo još 27.
Mnogi su tijekom desetljeća otišli u druge krajeve, okolne zemlje i daleki svijet. Neki zbog zdravstvenih razloga nisu mogli doći na ovo okupljanje, pa su se prisutni prisjetili i onih koji su ovoga puta nedostajali.
A među šestero okupljenih dogodilo se i jedno posebno iznenađenje.
Profesor koji nije zaboravio svoje učenike
Svojim je dolaskom generaciju počastio njihov nekadašnji profesor hrvatskog jezika Ante Ivanković, poznati novinar i pisac te autor knjige „Duvanjska prezimena“. Ivanković je i ovogodišnji dobitnik Medaljona Općine Tomislavgrad.
Da bi profesor mogao doći na proslavu, njegova je kći osobno doputovala iz Zagreba i odvezla ga od Splita do Tomislavgrada.
Tako se nakon šest desetljeća ponovno našao među svojim učenicima – ovoga puta ne u školskoj klupi i učionici, nego za stolom na kojem su se prepričavale uspomene iz davnih školskih dana.
Velik dio organizacije ovogodišnjeg okupljanja ponio je Ivan Radoš, koji se pobrinuo da se generacija ponovno sastane i obilježi rijedak jubilej.
„Ponikli smo iz siromaštva, ali svi smo visokoobrazovani“
Ono što je ovu generaciju posebno obilježilo bila je snažna želja za obrazovanjem unatoč skromnim životnim uvjetima.
„Mi smo generacija koja je ponikla iz siromaštva, ali svi smo visokoobrazovani“, naglasila je Stana Mihovilović.
O vremenu svojega školovanja govorio je i Ivan Radoš.
„Od zore do podne čuvala se stoka i obrađivala zemlja, a od podne išlo u školu“, prisjetio se Radoš.
I upravo je iz takvih životnih okolnosti izrasla generacija koja je kasnije završavala različite fakultete i gradila profesionalne karijere. Među njima su bili stručnjaci iz socijalnog rada, hrvatskog jezika i povijesti, matematike, laborantske biokemije, kemijskog inženjerstva, a osobito je mnogo bilo inženjera strojarstva i prosvjetnih djelatnika.
Njihovi su se životni putevi nakon gimnazije razišli na različite strane, ali ih je nakon 60 godina ponovno povezala ista škola i ista generacija.
Sjećanja na profesore i školske dane
Na okupljanju nije nedostajalo prisjećanja na profesore koji su obilježili njihove gimnazijske godine. Spominjali su Jakova Ivančića, Miru Dobrosavljević, Jozu Čujića i Savu Stiovića, kao i svoju razrednicu Jelenu Markovinu, profesoricu povijesti i latinskog jezika.
Posebno je zanimljivo sjećanje Semke Dizdar, koja je istaknula koliko je na njezin kasniji profesionalni put utjecao profesor matematike Jozo Čujić.
Upravo je on, kako je kazala, imao presudan utjecaj na njezinu ljubav prema matematici. Semka je potom diplomirala matematiku i svoj radni vijek provela kao nastavnica u Osnovnoj školi Ivana Mažuranića u Tomislavgradu, gdje je svoje znanje prenosila novim generacijama.
Školski dani tako su, i nakon šest desetljeća, ostali među najživljim zajedničkim uspomenama ove generacije.
Generacija koja je poznavala i Virgilija Nevistića
Zanimljiv dio razgovora bilo je i prisjećanje na druženja s Virgilijem Nevistićem, svjetski poznatim duvanjskim umjetnikom. Neki članovi ove generacije, uključujući i Antu Ivankovića, svojevremeno su se družili s Nevistićem.
Takva sjećanja dodatno su otvorila vrata u jedno drugo vrijeme i podsjetila na ljude s kojima su se nekada susretali, družili i dijelili svakodnevicu.
Šest desetljeća poslije
Okupljanje u restoranu Europa proteklo je u vedrom i gotovo mladenačkom tonu, unatoč godinama i zdravstvenim teškoćama koje su neke od njihovih kolega spriječile da budu prisutni.
Bilo je tu razgovora, smijeha, prisjećanja na profesore, školu, prijatelje i životne puteve koji su se nakon mature razišli na sve strane. Bilo je i žaljenja što se nije okupilo još više maturanata.
No i šestero okupljenih maturanata, zajedno sa svojim profesorom, dovoljno je za podsjetnik koliko dugo mogu trajati veze stvorene u školskim danima.
Šezdeset godina nakon mature ponovno su sjeli zajedno. Ispred njih više nije bila školska ploča, dnevnik ni matura, nego šest desetljeća životnih iskustava. Ali neka su se imena, lica i uspomene očito sačuvale.
Trećoj generaciji maturanata duvanjske Gimnazije želimo još mnogo zdravlja, susreta i razloga za ponovno okupljanje – jer nakon 60 godina svaki novi susret ima posebnu vrijednost.
Slaven Nevistić/Tomislavcity
Objava Šezdeset godina poslije ponovno zajedno: Generacija 1965./66. Gimnazije proslavila 60. obljetnicu mature pojavila se prvi puta na Tomislav City.